Legenda o vatri

Čovjek koji je proricao prošlost
listopad 2, 2014
25. sat u danu
listopad 22, 2014

Jednom davno živio je pastir. Bio je jako star i svoje dane i godine proveo je čuvajući ovce u brdima vodeći ih na ispašu na mjesta za koja je već znao da su najbolja. Brinuo je o njima, a one su brinule o njemu, jer su bez njega bile izgubljene. Većinu dana provodio je u tišini, razmišljajući dok je šetao prirodom. Međutim, svaki dan bi zapalio veliku vatru i upuštao se u najdublje razgovore u gotovo potpunoj tišini. Sve što bi se čulo bilo je tiho pucketanje vatre i poneki uzdah pastira. Nitko ga nije razumio i svi su ga smatrali čudakom.

Jednog dana mladi znatiželjni pastir je naišao na njega i pitao ga što radi gledajući u vatru satima. Rekao mu je da razgovara s vatrom. Mladi ga je pastir pitao kako je moguće pričati s vatrom. Starac mu je otkrio staru legendu i tajnu koju rijetki znaju. Pastir ga je slušao misleći kako neke mudrosti ne možemo naučiti ili kupiti, neke moramo proživjeti.

Rekao mu je:

U vatri živi čovjek, a ponekad i nekoliko ljudi.

Vatra je život, a ponekad i nekoliko života.

Vatra je nepredvidljiva, baca iskre i ponekad opeče one u blizini.

Topla je ali varljiva.

Daje život, ali ga i uzima.

Ponekad nam svašta priča, a ponekad samo sluša.

Ponekad joj se previše približimo i to bude bolno.

Ako stojimo predaleko, ne osjetimo plamen niti toplinu.

Teško ju kontroliramo, ali ponekad nas posluša.

Vatra je čudesna kreacija prirode mnogima neshvatljiva.

Vatra nudi odgovore i postavlja pitanja.

Vatru ne možemo uhvatiti i ne vrijedi pokušavati.

Pokušamo li je utišati, mogla bi se ugasiti, ali rasplamsati

U vatri žive drugi, a ponekad u vatri budemo i mi sami.

 

Mladi pastir je razmišljao kako vatra ima dušu kao čovjek, ali ga istovremeno podsjeća na ljubav, bez koje čovjek kao da ne postoji…