Gotovo svaki put započinje nepredvidljivošću i nesigurnošću koju s vremenom zamijenimo sigurnošću nošenom iskustvom. Čak i naš generalni životni put započinje jednako tako. Bačeni smo u život jednim djelom nespremni za sve što nas čeka, a istovremeno dobro opremljeni i sve što trebamo je iskustvo da bi se sa svakodnevnicom uspješno nosili.
Nepredvidivost svakog puta je ta koja nam može dati entuzijazam i motivaciju ali ponekad i strah što će i kako biti…
Tajna transformacije nesigurnosti u sigurnost leži u našoj vjeri da će sve biti kako treba biti i da ćemo u putu uspjeti bez obzira na prepreke. Stvari su uvijek kakve trebaju biti iako nisu uvijek onakve kakve bi mi voljeli da jesu, a naše je da učinimo sve što je u našoj moći da bude onako kako mi želimo.
Ponekad velika neplanirana promjena znači početak novog puta, novi preokret, ponekad ne baš onakav kakav smo priželjkivali…ali ono što na prvi pogled izgleda kao neprilika vrlo lako može postati prilika za nešto bolje, veće, snažnije, nešto što će nam svojom nepredvidljivošću donijeti nezamislivo zadovoljstvo.
Svaki put je dobar put ako mi tako odlučimo, jer odluka o ispravnosti puta često dođe i nakon prvog koraka kojeg nismo namjeravali napraviti. Tada će naša odluka i vjera u novi put biti presudna za uspješnost. Naposljetku uspjeh, neuspjeh i samopouzdanje su stvar izbora i stvar odluke.
I dobra je stvar što je kraj jednog puta neminovno početak nekog sljedećeg, tako da se put uistinu nikada ne završava, nego radije zatvara krug u nekom većem krugu života.
