Jednom je netko rekao da je smisao života u dobivanju a ne u davanju. Ako vjerujemo da dobivamo onoliko koliko dajemo onda je to dobivanje zapravo vrlo dobra mjera naših kvalitetnih davanja. Kad bi barem svijet i život baš tako matematički ispravno funkcionirali. Čak bi se tada i složio s tvrdnjom jer bi primanje bilo samo ogledalo naših davanja.
—
Međutim iako i sam vjerujem da balans postoji on je rijetko baš onakav kakav očekujemo. Ako očekujemo “racionalnu” ravnotežu u životu, kao i brojni ljudi s kojima sam imao prilike surađivati, čeka nas vrlo izgledno razočaranje, frustracija i tuga. I nema ništa loše u tim emocijama, ali nismo ih svjesno birali, već smo ih “dobili” kao rezultat svojih uistinu iracionalnih uvjerenja. Da, život je u balansu, valjda, ali ne očekujte da ste vi vaga koja određuje ravnotežu. Mjere su nam nedostupne i često nerazumljive.
—
Ipak, upravo nam vjera daje daljnji smisao u ulaganjima koja radimo jer “znamo” da će se sve to već vratiti. I hoće, vjerujem, nekako.
—
Ako ste već odabrali uvjerenje da je sve tako nekako u balansu i vaša su ulaganja velika, nemojte zaboraviti jedan važan sastojak u tom vašem receptu za kvalitetan život.
—
Zahvalnost se uobičajeno podrazumijeva, rijetko verbalizira, a iskreno rijetko se i pojavi u mnogim glavama. Posebno onim meni najdražim glavama, onim koje su danas jako mlade i vjeruju da zaslužuju sve, svakako više nego što imaju, samo zato što postoje i rade. Iako meni i mnogima iz moje generacije takav stav često ide na živce i samo ga načelno razumijemo, stav je skroz OK jer u startu mi tražimo nešto za uzvrat. Nešto što mene nisu učili a nije pomoglo mom samopouzdanju u tinejdžerskim godinama. Ono što je loše je to što rijetko dobijemo zahvalnost nazad od upravo tih novih generacija kojima dajemo puno. Ili barem tako mislimo.
—
Očekujemo li iskazivanje zahvalnosti, šanse su minimalne. Ako još očekujemo da zahvalnost bude iskazana na nama očekivani način, slijedi upravo ono sto sam ranije rekao, tuga, razočaranje, a možda i ljutnja. Nije li normalno da ljudi iskazuju zahvalnost!? Zapravo i nije. Zapravo to je toliko rijetko da izlazi iz okvira uobičajenog i normalnog. Na žalost.
—
Što nam je činiti? Pa kao i obično, preuzeti stvar u svoje ruke. Izraziti pa tražiti! Ako želimo bar malo zahvalnosti.
Facebook komentari