Kolumna

ZAHVALNOST – ona koju dajemo i ona koju tražimo

Autor 11. travnja 2020. Nema komentara
Jednom je netko rekao da je smisao života u dobivanju a ne u davanju. Ako vjerujemo da dobivamo onoliko koliko dajemo onda je to dobivanje zapravo vrlo dobra mjera naših kvalitetnih davanja. Kad bi barem svijet i život baš tako matematički ispravno funkcionirali. Čak bi se tada i složio s tvrdnjom jer bi primanje bilo samo ogledalo naših davanja.
Međutim iako i sam vjerujem da balans postoji on je rijetko baš onakav kakav očekujemo. Ako očekujemo “racionalnu” ravnotežu u životu, kao i brojni ljudi s kojima sam imao prilike surađivati, čeka nas vrlo izgledno razočaranje, frustracija i tuga. I nema ništa loše u tim emocijama, ali nismo ih svjesno birali, već smo ih “dobili” kao rezultat svojih uistinu iracionalnih uvjerenja. Da, život je u balansu, valjda, ali ne očekujte da ste vi vaga koja određuje ravnotežu. Mjere su nam nedostupne i često nerazumljive.
Ipak, upravo nam vjera daje daljnji smisao u ulaganjima koja radimo jer “znamo” da će se sve to već vratiti. I hoće, vjerujem, nekako.
Ako ste već odabrali uvjerenje da je sve tako nekako u balansu i vaša su ulaganja velika, nemojte zaboraviti jedan važan sastojak u tom vašem receptu za kvalitetan život.
Zahvalnost se uobičajeno podrazumijeva, rijetko verbalizira, a iskreno rijetko se i pojavi u mnogim glavama. Posebno onim meni najdražim glavama, onim koje su danas jako mlade i vjeruju da zaslužuju sve, svakako više nego što imaju, samo zato što postoje i rade. Iako meni i mnogima iz moje generacije takav stav često ide na živce i samo ga načelno razumijemo, stav je skroz OK jer u startu mi tražimo nešto za uzvrat. Nešto što mene nisu učili a nije pomoglo mom samopouzdanju u tinejdžerskim godinama. Ono što je loše je to što rijetko dobijemo zahvalnost nazad od upravo tih novih generacija kojima dajemo puno. Ili barem tako mislimo.
Očekujemo li iskazivanje zahvalnosti, šanse su minimalne. Ako još očekujemo da zahvalnost bude iskazana na nama očekivani način, slijedi upravo ono sto sam ranije rekao, tuga, razočaranje, a možda i ljutnja. Nije li normalno da ljudi iskazuju zahvalnost!? Zapravo i nije. Zapravo to je toliko rijetko da izlazi iz okvira uobičajenog i normalnog. Na žalost.
Što nam je činiti? Pa kao i obično, preuzeti stvar u svoje ruke. Izraziti pa tražiti! Ako želimo bar malo zahvalnosti.
Facebook komentari