Trenutno sam u meni najdražem gradu na svijetu na US Openu. Svaki dan provedem nekoliko sati promatrajući ljude, upoznajući njih i njihov stil života. Grad je prepun različitosti, mogućnosti i veličine. I tako sam počeo razmišljati što je to što rijetkog pojedinca razlikuje od gomile i što to neke čini „velikim ljudima“.
Danas sam imao priliku i čast upoznati upravo jednog takvog iznimnog čovjeka. DeMarco je završio je kliničku psihologiju na Stanfordu, igrao je košarku u NBA-u i po raznim klubovima diljem svijeta. Na Stanfordu je pokrenuo kolegij koji se bavio utjecajem fizičke aktivnosti na mentalno zdravlje pojedinca. Sada radi kao trener i savjetnik članova u jednom od „najposebnijih“ fitnes centara u New Yorku. Za svoj posao kaže da je najbolji posao na svijetu. Radi gotovo svaki dan u tjednu, a kada ne radi i dalje dolazi u fitnes jer jednostavno uživa tamo. Radi sve što je potrebno kako bi njegova kompanija rasla jer je svjestan veličine ideje, čiji je i on sam dio. Iz nekog razloga sam bio impresioniran njime i pitao sam se što je toliko posebno kod ovog čovjeka, što je to što njega čini iznimnim, a mene impresionira da budem bolji. Pokušao sam se prisjetiti kako žive i razmišljaju ljudi koje poznajem na sličnim pozicijama kao on i primijetio nekoliko stvari.
Umjesto vjere u vlastitu važnost i veličinu, on vjeruje u važnost projekta, ideje i mogućnosti svog posla kroz koji utječe na ljude. Umjesto veličine svoga ega on razvija svoju skromnost i poniznost, uviđa vrijednost drugih ljudi i brine za druge. Umjesto uvjerenja da je postigao nešto i da zna mnogo on vjeruje da mora još učiti i raditi na sebi da bi bio bolji i kao takav radio bolje za druge. Umjesto kompliciranog i kompleksnog on vjeruje u jednostavnost. Umjesto da razmišlja koliko može dobiti on razmišlja koliko može dati. Usmjeren je na posao i daje svakodnevno svoj maksimum. Ne prisutnošću već duhom i umom. Nije mu teško nasmijati se jer je svakodnevno zahvalan za priliku koju ima. I potpuno je svjestan svoje prolaznosti kao i nužnosti da svaki dan iskoristi da bude bolji.
Veličina zahtjeva skromnost, poniznost i nesebično davanje sebe. Veličina podrazumijeva vjeru. Veličina podrazumijeva više od pojedinca, ona podrazumijeva tim velikih ljudi kroz koji svaki pojedinac doseže svoju najveću veličinu, ali ne za sebe već za zajednički cilj, ideju ili viziju. Oni koji su dio tima su posebni ljudi s potencijalom za ostvarenje. Veličina podrazumijeva da ste okruženi s onima koji vas inspiriraju. Veličina zahtjeva vječni optimizam i neprestano stvaranje. Ona podrazumijeva konstantno ulaganje u sebe i konstantno učenje. Veličina uključuje i dozu „nezadovoljstva“ jer stvari uvijek mogu biti bolje. Ona znači razvoj, a ne stanje.
Zbog svega ovoga i mnogočega drugog, veličina je rijetkost. Pitam se koliko vas poznaje nekog velikog? Koliko je vas samih „spremno“ biti veliki? Jer veličina nije garancija uspjeha, ona je samo garancija ulaganja, ona nije garancija bogatstva, ali je garancija za promjenu. Ako se prepoznajete u ovome savjetujem vam da se okružite sa sličnim ljudima i nastavite raditi na svojoj veličini…ako se ne prepoznajete, vrijeme je da narastete. Ali bez brige, nije teško: veličina podrazumijeva skromnost, poniznost, zahvalnost, davanje, nesebičnost i usmjerenost.
