Zašto danas nije onakav dan kakav ja želim da bude? Mogu li sve popraviti? Trebam li uopće? Mora li sve biti tako teško da bi bilo vrijedno? Šta da radim?
Život započinje iluzijom izbora. Čini nam se da biramo svoj životni put, a istina je da teško možemo odabrati kako će nam dan izgledati. Što zapravo biramo? Biramo samo svoj stav i svoj pogled na dan. Put nam se pokazuje ispred nas, ali ne postoji samo jedan, već nekoliko načina za ostvarenje svojih snova. Ponekad nam život daje signale i ukazuje na prilike koje ne vidimo…posebno kada vjerujemo samo u ispravnost jednog puta. Borba može biti način, ali što je s prihvaćanjem stvari onakvim kakve jesu? Nije li i to način?
Vječiti sam zagovornik životne borbe, jer vjerujem da se za prave stvari vrijedi boriti. Ono što želimo, ostvariti ćemo samo ako dovoljno dugo ustrajemo i borimo se. Međutim, je li samo ono što je teško vrijedno i samo ono što boli pravo? Sport me naučio da je put uspjeha težak i dug, ali zaboravio sam da nije svaki dan takav. Ima i onih dana kad stvari budu onakve kakve trebaju biti, a to je ujedno onako kako smo željeli. Ali ako je baš svaki dan borba, koliko dugo ćemo opstati? Ako je svaki dan borba i baš svaki dan zahtjeva izniman trud za svaki korak, koliko smo dobro odabrali pravi put?
Sve više vjerujem u moć prihvaćanja. Ne moram sve popraviti, ne mogu svima pomoći, ne mogu sve promijeniti, ne mogu promijeniti niti sebe u potpunosti i biti točno onakav kakav želim biti. Zapravo, nismo li mi svi savršeni i posebni svaki na svoj način? Nije li život upravo onakav kakav treba biti? Ustrajnost u poboljšanju svakako ima smisla, ali popravci rijetko. Što zbilja možemo popraviti a da bude onakvo kakvo mi želimo da bude, opet ono isto, staro, pravo. Možemo li ljubav krpati? Možemo li promijeniti što je bilo? Možemo li nadoknaditi izgubljeno vrijeme? Ako vjerujemo da možemo, pokušavati ćemo i to je u redu, ali teško ćemo to ostvariti, a frustracija će sigurno doći. Borba za poboljšanjem ima smisla, a popravak rijetko ako on podrazumijeva povratak na to kakve su stvari nekad bile. Čak i borba za poboljšanjem ima smisla samo onda kada će uložena energija biti manja od one energije koje ćemo dobiti od poboljšanja.
Što ako prihvatimo da neke stvari ne možemo promijeniti, a neke stvari ne možemo poboljšati onoliko koliko bi željeli? Čini mi se da bi nam prihvaćanje ponekad dalo više energije i mira nego borba, a moguće je i da bi tu energiju mogli bolje usmjeriti na nešto drugo. Ne smijemo zaboraviti da je prihvaćanje moćna opcija, koja ponekad daje mnogo više energije nego borba, a tada svoju borbu možemo preusmjeriti negdje drugdje. Ali da se ne bi zavarali, prihvaćanje nije lako, ono često podrazumijeva borbu sa samim sobom.
Ne biramo mi, život bira za nas. Mi samo biramo kako ćemo ga živjeti, što prihvatiti, a za što se boriti. Ne broje se niti pobjede niti dani provedeni u borbi, već se broji koje ste borbe pametno odabrali.
