O Romeo, o Julia… izustio je mladi zaljubljeni par, vjerujući da im je sudbina odredila jedno drugome za ostatak života…međutim, sudbina im nije bila posebno naklonjena smjestivši ih u vrijeme i mjesto gdje je njihova mlada ljubav jednako brzo iščezla kao što je i planula. Jedna tragična ljubavna priča, jedan dobar roman ili jedna odlična obmana?
“Cijeli život učili su me da je ljubav nešto najvrednije, najdragocjenije, nešto što treba čuvati pod svaku cijenu.” – xy
Najviši ljudski ideal, najvažnija stvar na svijetu, ako ne i sama bit života je ljubav. Ljubiti znači živjeti, a živjeti bez ljubavi znači polako umirati, ako smo uopće ikada živjeli. Stvoreni smo na sliku njegovu ili njenu (s obzirom da ne znamo taj podatak precizno), stvoreni smo da volimo, Bog je ljubav i dok god živimo u ljubavi živimo s njim ili njom. O ljubavi su se pisale knjige, skladale pjesme, slikale slike…zbog ljubavi su se gradila najveća zdanja, zbog ljubavi su se vodili ratovi i gubili životi. Zbog ljubavi je i vrijedilo živjeti.
Pitam se, pitam te…
Je li ljubav doista najviši ljudski ideal? Liječi li ljubav sve rane? Ili možda neke stvara? Kako nešto toliko lijepo i uzvišeno može učiniti toliko zla? Ili bolje…kako netko tko voli može činiti zlo? Je li možda sama definicija ljubavi problematična pa otuda nastaju svi problemi? Ili je definicija zla problematična? Kako uopće definirati osjećaj koji je iznad osjećaja?
