Mnogi postavljaju pitanje zašto nisam dobio sve što sam zaslužio? Radio sam naporno i trud mi se mora isplatiti… Svakodnevna odricanja, svakodnevna davanja, fizička, mentalna… Slažem se, vjerujem da se uloženo vraća, sve se negdje piše i sve što smo dali može nam se vratiti, ali ne mora…jer garancije ne postoje…uostalom kad bi garancija postojala, onda bi mnogi ustrajali samo zato što znaju da će uspjeti. Ja mislim da je upravo to ključ, ustrajnost bez garancije, to je ono što rijetke razlikuje od većine. Ulažeš ne znajući hoćeš li dobiti natrag uloženo. I tako mora biti, rizik je ono što rijetki prihvaćaju, ali upravo je u tome čar, riskirati i vjerovati.
U redu, što ako smo spremni riskirati i truditi se koliko je potrebno da ostvarimo svoj san? Što nam još treba? Danas sam razmišljao, koliko su rijetki oni koji pokazuju zahvalnost prije nego što su nešto postigli, prije nego što je uloženi trud došao na naplatu. U proteklih sam nekoliko mjeseci dobio više pisama i poruka od ljudi koje ne poznajem nego ikada prije i danas me to potaklo da se zahvalim, svima vama koji čitate, svima vama koji pišete, svima koji vjerujete u moć promjene, u moć riječi, pisane ili izgovorene. Zahvalan sam za to što pišete i još više sam zahvalan što vidim da moje riječi povremeno dopiru do ljudi koji onda potaknuti mijenjaju svijet mijenjajući sebe. Zahvalan sam što dijelite svoja iskustva sa mnom i s drugima, te što nesebično dajete djelić sebe i svog vremena i ulažete u druge ili ponovno u sebe, te nastavljate svoj rast. Zahvalan sam za priliku koju imam svakodnevno, priliku da pomognem nekome, da pružim potporu i podršku, zahvalan sam što je moj posao taj koji mi svakodnevno daje priliku da utječem na nekog. Sretan sam i zahvalan što imam priliku drugima oko sebe pružiti priliku.
I sada vas pitam, za što ste vi zahvalni? Kome ste zahvalni? Koliko često kažete hvala na prilici? Dijelite svoje HVALA nesebično kao što ulažete svoj trud i vrijeme za ostvarenje svog sna!
