Prije otprilike 6 godina kad sam počeo raditi kao mentalni trener sa sportašima, jako sam se vezao na brojne tehnike, vještine i treninge. Radio sam sa sportašima na fokusu, strpljenju, opuštenosti i svemu što je bilo potrebno. Međutim, cijelo vrijeme mi je nešto nedostajalo. Bez obzira na vještine i sposobnosti sportaša, one najbolje je NEŠTO DRUGO dijelilo od onih koji su bili samo dobri. Jednako tako, ponekad tehnike koje su sportaši primjenjivali nisu radile onako i onolikoj mjeri u kojoj su to oni očekivali. Znao sam da postoji nešto što nedostaje da bi imao cijelu sliku.
Jednog dana, sasvim nenadano, shvatio sam što mi nedostaje. Cijelo vrijeme slažem sliku, ali nemam okvir i platno. U ovom slučaju, dok sam „slagao“ sportaša, zaboravio sam da ta slika mora imati pozadinu i okvir…nešto na što se slika može oslikati. Nedostajao mi je sportski stav, odnosno nešto što će povrh tehnika definirati pristup i pogled sportaša na sport i natjecanje.
Znao sam što nedostaje i prepoznavao sam pravu važnost potrebe da sportaš razumije što znači imati sportski stav. Međutim, morao sam pronaći i pravi izraz za prezentaciju istog. Pronašao sam ime koje bez obzira na vulgarnost samog izraza, zapravo sjajno opisuje ono za što je namijenjeno. To je ono što će pobjednika (onog koji se trudi i nikada ne odustaje) razlikovati od gubitnika, sportaša od nesportaša, snagu od slabosti. Vjerujem da oni koji ne razmišljaju isključivo o ishodu borbe već uživaju u borbi i vjeruju u sebe, postižu pobjede svakodnevno. Oni koji brinu o protivniku i usmjeravaju se na njegove snage, umjesto na svoje vlastite teško mogu iz borbe izaći kao pobjednici. Oni koji se bore i ne mare za ishod borbe, već su spremni dati sve ne tražeći nagradu za trud su sportaši borci u punom smislu riječi.
Dobro došli, upoznajte moj kotejebeći stav.
