Već godinama radim greške, neke veće i neke manje…uporno guram zid uvjeren da ću ga pomaknuti iako ne pomičem ništa. Ponekad je pogreška nepriznavanja veća od same pogreške, ali tako se dešava kada dozvolimo da naš ego naraste veći od nas.
S vremena na vrijeme u životu dođe trenutak kada bi bilo dobro priznati svoje pogreške i krenuti dalje mijenjajući sebe i svoj svijet. Danas sam odlučio podijeliti neke svoje pogreške s drugima kako bi i sam učinio taj korak naprijed.
Pogreška 1.
Više je uvijek više. Više nije uvijek više, ponekad je manje više i ponekad s manje uloženog napora ostvarujemo rezultat, jer se to u tom trenutku traži od nas. Ako u ulasku u zavoj dodajem gas, postoji velika šansa da ću izletjeti s ceste.
Pogreška 2.
Tehnike čine razliku. Pravu razliku čini odnos, a ne tehnika koju koristim u radu. Takav odnos krasi dosljednost, autentičnost, iskrenost , uvažavanje i prihvaćanje različitosti. Odnos je taj koji je glavni i odgovorni za uspjeh, jer ne postoji jedan način, jedan put, jedan smjer do uspjeha. Mnogi ljudi na razne načine postižu uspjeh, ali bez pravog odnosa rijetki.
Pogreška 3.
Jednaka pravila vrijede za sve (ako ih je znanost podržala). Ljudi se mijenjaju, ljudi se adaptiraju, svatko je poseban. Samim time pojedinac je toliko kompleksan da znanost koja traži ono što odgovara većini zapravo ne opisuje većinu. Opisuje možda samo zlatnu sredinu opće populacije, ali nikoga lijevo ili desno od nje. Pravila opisuju savršeni prosjek i idealnu osobu, koja ne postoji…
Pogreška 4.
Opuštenost je ključna za uspjeh. Opuštenost je precijenjena, gotovo u svakom poslu. Mir je svakako značajan, ali nije presudan u svakom trenutku. Doza napetosti ili izostanak opuštenosti također daju rezultat jer nas motiviraju i „guraju“ naprijed da ostvarimo svoje snove i postignemo što želimo. Ne treba težiti opuštenosti, jer to drugi kažu, već onome što nam i kada nam odgovara.
Pogreška 5.
Ja mijenjam druge. Ja ne mijenjam nikoga. Ako sam dovoljno sretan onda imam čast sudjelovati u promjeni koju pojedinac sam izabere i poticati ga da se mijenja ili unapređuje dalje. Plamen ne možemo zapaliti bez iskre, ali ako imamo i najmanju iskru od nje može nastati i najveći požar.
Pogreška 6.
Trud garantira uspjeh. Za uspjeh nema garancije, kao što je nema za život. Trud je naš izbor, ali očekivanje da ćemo na račun njega sigurno nešto ostvariti je zabluda koja lako može završiti razočarenjem. Jedino što ćemo s iznimnim trudom s vremenom ostvariti je napredak i približiti ćemo se svojim punim potencijalima.
Pogreška 7.
Stres je negativan. Stres je nužan, evolucijski adaptivan i prijeko potreban za ostvarenje mnogih stvari u zapadnom svijetu danas. Ponekad nam je potreban da ostvarimo napredak, a ponekad da dotaknemo vrh svojih kapaciteta. On svakako može biti negativan, ali to je obično onda kada ga ne kontroliramo i kada mi sami nismo spremni za promjenu.
Pogreška 8.
Ne treba imati uzora. Uzori dobro dođu, oni nas usmjeravaju dok ih ne prerastemo i ne krenemo dalje sami ili odaberemo neke nove. Oni su nam poticaj za rast i razvoj u smjeru koji nam se čini primamljiv. Uzori nisu opsesije, već samo dio slike onoga puta kojim želimo ići. Nitko nam ne brani da s vremena na vrijeme promijenim uzor ili da ih imam nekoliko za svaki aspekt života. Ako radimo prave stvari možda nam postanu konkurencija.
Pogreška 9.
Ne talasam jer to donosi opasnost. Oduvijek sam slušao da ne treba dirati ono što već dugo funkcionira, bez obzira je li dobro ili ne. Već duže vrijeme talasam koliko mogu i koliko mi situacije to dozvoljavaju, koliko zbog sebe toliko zbog društvene promjene. Promjena se možda neće desiti u meni očekivanom i željenom smjeru, ali sam siguran da će ustrajem li dovoljno dugo biti pokrenuta u nekom, a prava promjena donosi napredak.
Pogreška 10.
Većina daje sigurnost. Svakako, pratim li većinu siguran sam da ću ostvariti prosjek i nezapaženi trag.
