Jednom davno živio je rob po imenu Rob. Rob je radio za bogatog vlasnika palača i imanja po imenu Gospodar, te kao svaki pravi rob, za to nije bio plaćen. Prije njega robovao je njegov otac, a prije njega njegov djed. Prije bogatog vlasnika, vladao je njegov otac, a prije njega njegov djed. Generacije su se izmjenjivale, ali situacija je bila ista: Gospodar je živio u svojoj palači u izobilju, dok je Rob živio u malenoj kućici s dvoje djece i ženom , u istoj kućici u kojoj su prije njega živjeli njegovi roditelji.
Kućica je bila daleko od palače u kojoj je Rob robovao, na drugom kraju grada, na drugom kraju šume. Od malena je Rob svaki dan morao satima putovati prašnjavom i stijenama zakrčenom stazom kroz šumu sve do Gospodarove palače.
Gospodar je bio okrutan i svaki je dan, osim teškog posla, svim svojim robovima zadavao i teške muke podsjećajući ih da oni nikada neće biti kao on i nikada neće imati svoju palaču.
Rob je kod Gospodara počeo raditi već kao dijete i tada je imao čudnu igru koje se igrao svakodnevno. Svaki dan po povratku iz palače kući, Rob je skupljao kamenje na koje je nailazio i na koje se spoticao. Isprva je to kamenje bilo maleno kao i Rob, a kasnije je kamenje bilo sve veće i veće kao je Rob rastao.
Godine su prolazile i Rob je stario. I sve je bilo u redu dok jedan dan nije došao u plaču. Gospodar je pomislio, eto i Rob je umro i sada je red na njegovu sinu da nastavi njegov posao.
Isti dan je Gospodar dobio poziv da dođe u goste jednom novom vlasniku bogate palače u obližnjem kraju.
Gospodar je znatiželjno htio vidjeti tu palaču što prije, pa je sa svojim podanicima odmah krenuo na put.
Ubrzo je došao do palače koja je bila veća od njegove, viša i ljepša, cijela izgrađena od kamenja kao da je kamen po kamen sastavljena.
Iznad ulaznih vrata je pisalo:
Kamenje svog spoticanja skupljam i koristim za izgradnju palače svog uspjeha
Ubrzo je izraz čuđenja na licu Gospodara zamijenio izraz zaprepaštenosti, kad je vidio da na ulaznim vratima stoji njegov rob Rob… koji je nedavno promijenio ime.
I tako je nastala izreka “zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača” 🙂
