Imao je lošu naviku banuti na moja vrata bez ikakve najave. Nikad ga to nisam pitao, ali siguran sam da je uvijek osluškivao ispred vrata neko vrijeme kako bi se uvjerio da sam sam i ne pričam s klijentom, prije nego što bi teatralno otvorio vrata, ušao i sjeo na pod.
Nedavno je tako Učitelj “uletio” u moj ured i bez pitanja najavio – ispričat ću ti jednu istinitu priču – i krenuo pričati…
Jednom davno postojala su dva kotačića u mehanizmu malenog sata. Oba su bila posebna i drugačija. Jedan je bio maleni kotačić, dok je drugi bio velik, onoliko koliko velik, u satu, kotačić može biti. Oba su bila dijamantna, nebrušena doduše, ali bitno različita od ostalih kotačića. Ponekad se desi da u mehanizmu bude nebrušeni dijamant ali to je doista rijetko, objasnio mi je Učitelj.
Mehanizam svakog sata je posebni sistem, svaki kotačić ima svoju ulogu i svaki ima smjer u kojem se okreće kako bi sat funkcionirao ispravno i pokazivao vrijeme. Kad god bi se pojedini kotačić odmetnuo i krenuo gurati u drugom smjeru ili se pokušao vrtiti brže nego što je dogovoreno nastao bi kaos i sat bi stao.
Kotačići su radili neprekidno, satima i danima. Kako je broj okretaja koji broje vrijeme rastao, oba su se brusili i tako postajali vrijednijim. Međutim, veliki kotačić je odlučio da želi ići dalje. Želio je postati dio nekog boljeg, skupljeg mehanizma u kojem će se njegova vrijednost prepoznati. Tako je promijenio sat. Nakon nekoliko stotina okretaja, pogledavši oko sebe shvatio je da je bolji i vrijedniji od ostatka kotačića, pa je odlučio napraviti novu promjenu. I tako je veliki kotačić promjenio nekoliko satova u svega nekoliko tisuća okretaja, što je vrlo malo u životu kotačića. Naposljetku, došao je tamo gdje je htio biti, u najbolji sat na svijetu, gdje je ulaz bio dozvoljen samo dijamantima.
Za to vrijeme mali kotačić se trudio tamo gdje je bio i vrtio je koliko je mogao. Svaki put kad bi se izbrusio, promijenio je sat, ali ne bi išao dalje sve dok ne postigne značajnu promjenu. I kako to bude u životu, iako su im se nekad putevi razdvojili, sada su se ponovno susreli. Mali kotačić je također napredovao do najboljeg sata na svijetu. Kad je došao, nisu se odmah prepoznali jer je veliki kotačić izgledao jako iscrpljeno i istrošeno, dok je mali bio sjajniji i oštriji nego ikad.
Na žalost njihovo prijateljstvo nije još dugo potrajalo. Mehanizam ovog sata je okrutan i ne trpi pogreške ili nedostatke. Već dugo je veliki kotačić bio negativno promatran od ostatka kotačića. Nije bio lijepo izbrušen, te bi povremeno zagrebao tamo gdje ne smije. Jednog dana je vlasnik sata jače navio mehanizam i veliki kotačić se oštetio. Problem s dijamantom je da znatno gubi na vrijednosti ako ga se ne reže i brusi precizno pa često i pukne. A u ovako skupom satu, vrijednost garantira brzu promjenu kotačića, bez pitanja i samilosti. I tako je veliki kotačić zamjenjen nekim novim, fino izbrušenim. Mali kotačić je na trenutak bio tužan, ali u takvom bitnom mehanizmu nema vremena za promišljanje, pa je nastavio vrtiti.
Veliki kotačić je pokrpan i vratio se od kud je došao, u stari mali sat gdje je i dalje bio dobrodošao i gdje je nastavio vrtiti tisuće krugova svaki dan, tužan i ljut, pričajući o nepravdi i okrutnosti velikog mehanizma, ne shvaćajući da je samo trebao biti strpljiviji i brusiti se dok ne bude spreman za veliki iskorak.
…
Eto, priča je gotova. Rekao je Učitelj i ustao spreman otići, a onda je zastao na trenutak i dodao:
Opasno je biti dijamant koji se ne brusi kako treba, strpljivo, polako, precizno. Metal manje gubi na vrijednosti od dijamanta i teže se ošteti.
Osmjehnuo se i izašao. A ja sam ostao sam promišljajući o svim mojim klijentima koji žive život nestrpljivo, usmjereni na ishod i osjećaju frustraciju što nisu tamo gdje bi željeli biti baš sada. Da je samo kotačić znao da se treba brusiti, mjesto bi ga i dalje čekalo, samo bi tada bio spreman za svoju priliku.
