Kolumna

Uvježbani vođa

Autor 5. studenoga 2015. Nema komentara

Vođa je onaj koji vodi, ne nužno onaj koji upravlja. Najbolji je onaj kojeg ljudi vole pratiti iako nisu vođeni.

Vođenje ljudi za mene predstavlja proces koji je kompleksan onoliko koliko je kompleksan čovjek. S obzirom da vođa često vodi nekoliko ljudi, proces samim time postaje još kompleksniji i zahtjevniji.

Vođa može upravljati, ali upravljanje i vođenje nisu ista stvar. Lijepo je kad se desi da taj koji upravlja ujedno i vodi ljude ali, na žalost, to je rijetko slučaj. Da bi vodili, prije svega, morate voljeti ljude…istinski, sa svim njihovim manama i vrlinama. Vođa voli blizinu ljudi, komunikaciju s njima koja ga nerijetko inspirira i motivira, a on im uzvraća istom mjerom.

Osnovni alat vođenja ljudi je ODNOS ostvaren iskrenom i direktnom komunikacijom. Oni koji su na tu komunikaciju spremni postaju prvi saveznici (suradnici, prijatelji, kolege ili novi vođe), a oni koji nisu, prije ili kasnije, nestaju.

Vođa nije pozicioniran, on je odabran. Ne bira se glasanjem već često prešutnim izborom ljudi u njegovoj neposrednoj blizini. Pozicionirani vođa svoju funkciju može koristiti za upravljanje nekim procesima, ali on ne upravlja glavnim resursima 21. stoljeća – ljudima.

Vođa nema podanika, podređenih i nadređenih. On ima suradnike, kolege i prijatelje. Ako delegira, vođa delegira odgovornosti, a ne zadatke. Zadatke delegira direktor, šef, voditelj, ravnatelj ili upravitelj koji se ne trudi dati širu sliku. Vođa ukazuje na širu sliku, a ne samo na konačan cilj. Vođa objašnjava svrhu i bez da ga se pita.

Vođa ne traži od drugih više nego što traži od sebe. Zadaća vođe je da od sebe traži više nego što očekuje od drugih. Kad očekuje, on dodjeljuje prilike i mogućnosti, a ne obveze.

Vođa prepoznaje snage drugih i svojim načinom “provocira” njihov potencijal sve dok ne izađe na svijetlo dana. Za to, vođa bira načine; zato što želi i zato što može. Njegova je fleksibilnost iznimna, ali ne i neograničena.

Vođa ne ulaže u projekte, nego u ljude i odnose. Samo najbolji vođa želi stvoriti novog vođu. Vođa se ne boji novih vođa, jer razumije da se s njihovom snagom širi snaga i slika zajedničke misije i vizije. Zato kritizira i predlaže načine za poboljšanje. Jednako tako vođa hvali kad je pohvala zaslužena.

Vođa izvršava zadatke koje drugi ne izvršavaju i daje dobar primjer. Vođa vodi primjerom. Vođa vodi od naprijed, a ne odostraga, jer vjeruje u sebe, ali i u snagu tima ljudi kojima je okružen. Iz tog razloga, vođa je zahvalan i skroman – svakodnevno. Za ljude i prilike kojima je okružen. Vođa voli to što radi, te dijeli svoju ljubav i entuzijazam. 

Vođa ne prestaje učiti o sebi i drugima, o svom poslu. Jednako kako sudjeluje u razvoju drugih, tako konstantno razvija sebe.

Vođa se ne rađa on se razvija. Svakako, određena doza karizme je potrebna za razvoj izuzetnog vođe, ali svi mi možemo doseći visok nivo čak i ako nismo izrazito karizmatični ljudi.

Iz tog razloga vjerujem da svatko na svoj način može biti vođa. Ulaganjem u sve spomenuto. Svakodnevno i neumorno, iako je to jako teško. A tek onda, vođa očekuje rezultate.

Facebook komentari