Kolumna

Zašto svijet treba superjunake i koje su kvalifikacije potrebne?

Autor 13. studenoga 2015. Nema komentara

Potreba za superjunacima postoji oduvijek, ali se u posljednje vrijeme značajno povećala; čak toliko da su kriteriji promijenjeni kako bi ih imali više.

Nekad, ne tako davno, superjunak je trebao posjedovati plašt, tajice, masku, dobro ime i eventualno znak koji se povremeno pojavljuje na nebu. Postojale su i određene karakteristike tih “ljudi” koje su imale smisla u širem društvenom kontekstu i njihove su vrijednosti predstavljale najviši društveni standard. Bile su to poruke koje su propagirale jednake stvari za cijelo društvo kao jedine ispravne vrijednosti (ustrajnost, hrabrost, nesebičnost, brigu o drugima, humor) iako su i nekad i danas ljudi birali neke svoje vrijednosti.

Danas je za junaka, ako ne i za superjunaka kriterij “zapošljavanja” jednostavniji. Stare vrijednosti su i dalje poželjne ali dovoljna je dobra volja, skromnost, proaktivnost u korist drugoga, altruizam i spremnost na pomoć drugima koji nisu u velikoj opasnosti. Plašt, maska i logo više nisu nužni jer se potreba povećala u kinu i van kina.

Postoji barem nekoliko razloga zašto je porasla potreba za superjunacima, a jedan od razloga je promjena društvene klime i stila života. Klima je promjenjiva, često negativna, dok je stil užurban.

Osnovni preduvjeti da bi bio superjunak danas su:

  • gledati oko sebe, a ne u mobitel
  • misliti na druge, a ne na sebe
  • raditi više, a ne manje
  • vjerovati u bolje sutra i širiti vjeru, a ne pesimizam
  • raditi sve što se može, a ne kukati oko toga što se ne može
  • biti spreman pomoći, a ne odmoći

Nekad su superjunaci postojali u stripovima i kinima, ali i u stvarnom životu koji se odvijao van kompjutera i mobitela. Danas su stvari slične. Kinodvorane su prepune superjunaka čije moći rastu iz godine u godinu, pa iako se broj onih koji žele uništiti svijet povećao, ovi “dobri” još uvijek pobjeđuju. Osim u kinodvoranama, superjunaka ima sve više u stvarnosti, samo što su se odmakli od tradicije.

Kao i nekad, junaci su majke koje rade dvostruku smjenu (posao i dom), a superjunaci samohrane majke. Junaci su oni koji žive bez kredita, a superjunaci oni koji ga redovito plaćaju, bez da im se rate spoje. Superjunaci bez konkurencije su jamci za kredite. Superjunaci su nezaposleni koji volontiraju. Junaci su oni koji daju bilo što u dobrotvorne svrhe. Superjunaci su oni koji organiziraju dobrotvorne akcije bez osobne koristi. Superjunaci su oni koji su voljni riskirati, svoje a ne tuđe…Superjunaci su oni koji zapošljavaju, ali i oni koji ne daju otkaze. Superjunaci su i oni koji ne pristaju na status quo. Superjunaci su oni koji se trude bez obzira na ishode i vjeruju u sebe i druge. Superjunaci su i djeca koja pomažu roditeljima bez obzira na godine. Superjunaci su svi oni koji znaju zašto, ali, iako ne znaju kako i dalje pokušavaju.

Broj superjunaka se možda povećava kako bi napravio balans u svijetu u kojem su ljudi sve više usmjereni na sebe i vlastita prava i egzistenciju, a sve manje na druge i budućnost novih naraštaja. Oni su tu da nas podsjete na romantične vrijednosti prošlosti, ali i na mogućnost pozitivne budućnosti. Oni su tu zato što predstavljaju vjeru u nešto više, u nekoga tko nas čuva, a živi skriven svugdje oko nas. I to je istina. Doista superjunaka danas ima mnogo samo nisu toliko popularni van kinodvorane. Dobra stvar je što se nove pozicije otvaraju svakodnevno, kriteriji su prihvatljivi, neobavezna su pravila oblačenja (tajice nisu nužne), medijska eksponiranost smanjena (zbog onih sramežljivijih), a uz njih, budućnost je mnogo svjetlija.

Facebook komentari