Jednom davno živio je tepih. Bio je to čaroban tepih. Kad bi ljudi imali problem, pozvali bi tepih i tepih bi njihove misli i osjećaje pospremio ispod sebe. U posebno teškim trenucima, tepih je bio tu za sve kojima je bilo teško pričati. Spremao je sve o čemu ljudi nisu bili spremni razgovarati. Radio je to godinama sve dok jednog dana, nakon silnih pospremanja, nije narastao toliko velik da se ljudi od njega više nisu vidjeli. Tu je njegova prava čarolija tek počela. Ljudi više nisu imali potrebu pričati, jer tepih je u potpunosti zamijenio komunikaciju, a sve osjećaje i misli vješto sakrio pod sebe. Tepih postoji i danas. Ako želite završiti odnos ili izbjeći komunikaciju, sve što je potrebno je pozvati tepih i pogurati stvari ispod njega. Navodno da je prije tepiha postojala čarobna staklena boca, ali ona se razbila.
Facebook komentari
