Nedavno sam čuo kako je dovoljno dobro, dovoljno dobro za sve nas i kako ljudi nisu sretni jer previše očekuju od sebe. Ima nešto u tome, ako ne riskiraš, ne možeš izgubiti, ako ne pokušaš ne možeš ne uspjeti. Svaki veliki uspjeh sa sobom nosi teret koji dolazi prije ali i nakon uspjeha. Prosječnošću sve to vješto izbjegavamo i živimo život lišen pretjeranih uspona i padova, miran i posve običan život u status quo dizajnu. Dosta sam promišljao i shvatio da za prosječnost kao i za uspjeh postoji recept. Nisam siguran jesam li pronašao sve smjernice ali mislim da su ovi sastojci sasvim dovoljni za smjesu prosječnog čovjeka, moguće i najprosječnijeg, mirnog i umjereno sretnog.
- Ne trudi se previše, trudi se dovoljno. Čovjek ne živi od uloženog truda već od onog što za taj uloženi trud dobije, a s ulaganjima ne raste nužno i naša dobit. Umor je jedina garancija dodatnog truda.
- Biraj put kojim su drugi već išli. Ne trebaš raditi pogreške i tražiti svoju put. Toliki ljudi su već prošli tolikim putevima i stekli svoja iskustva, neki su bili iznimno uspješni ali većina nije. Samo odaberi iskustvo koje ti je najprivlačnije i uživaj u putovanju koje je provjereno.
- Dok drugi stvaraju ti budi spreman preuzeti proizvod. Mnogi trate vrijeme na stvaranje, a svijet je prepun proizvoda koji su već sad spremni na korištenje. Ionako nitko ne zna i ne treba znati od kuda je ideja došla.
- Prihvati svoju prosječnost, bez borbe. Borba umara i tebe i protivnika, a iz borbe uvijek netko izlazi kao gubitnik. To nitko ne želi. Ako prihvatiš da si prosječan nećeš trebati žuriti i hvatati trenutke u danu za rad i borbu. Ne hvataj brzi vlak, doći će idući.
- Riskiraj ništa, imaj sve. Ljudi koji riskiraju ponekad dobivaju ali ipak najčešće gube. Rizik je rizik da ćeš izgubiti i ono što imaš. Čuvaj to što imaš, ne hvali se s tim, ne dijeli i budi posebno zahvalan onda kad dobiješ bez uloženog grama.
- Nisi odgovoran stoga ne preuzimaj odgovornost. Ne možeš biti odgovoran za stvari koje se dešavaju, postoji neka viša sila i to nisi ti. Ljudi nas razljute i razvesele, zbog drugih budemo tužni ili sretni. Nije tvoje da odlučuješ o svojim osjećajima, oni dođu i prođu, kao valovi a tvoje je da se prepustiš.
- Budi odličan zato što jesi a ne zato što radiš. Svatko je rođen s određenim talentom i dozom sreće i to se ne može promijeniti. Rad nije stvorio čovjeka ali ga svakako može ubiti. Do izvrsnosti ne putujemo brzim vlakom već rođenjem.
- Usmjeri se na maskiranje svojih mana. Razvoj vrlina u izvrsnost zahtjeva previše truda, bez garancije uspjeha. Ako maskiraš mane postaješ nevidljiv kritici, a ako razviješ vrline postaješ podložan mišljenju i pažnji drugih.
- Budi onakav kakvim te drugi očekuju. Mir dolazi iz ispunjavanja očekivanja, svojih i tuđih. Neka tvoja očekivanja spram sebe budu skromna, jer je stres od očekivanja drugih dovoljan. Na njih se usmjeri i pokušaj ih umanjiti ukazujući na svoju prosječnost i kvalitete koje ne iziskuju trud.
- Traži garanciju i obećanje a ne mogućnosti. Mogućnosti znače nesigurnost a život je sam po sebi nesiguran. Ne gubi vrijeme radeći nepotrebne korake već radije čekaj da se stvari dese ili ako već krećeš na put neka to bude onaj sa sigurnim pozitivnim ishodnom.
- Sanjaj realno i izbjegni razočaranje. Svako rješenje ima problem samo ga trebaš pronaći i shvatiti da ne trebaš ići u tom smjeru. Ljudi koji sanjaju veliko žive pod stalnim pritiskom a snovi se ne ostvaruju često. Realni snovi koji se svode na naše osnovne potrebe su sasvim dovoljne da bi bio umjereno sretan.
- Prati sve ali ne i sebe, sebe ionako ne možeš pratiti. Okolinski faktori, društvo, ekonomija i politika su legitimno objašnjenje zašto ljudi ne mogu uspjeti. Ako pratiš zbivanja oko sebe ubrzo ćeš shvatiti da je uspjeh gotovo nemoguć, a usmjeravanjem na sebe samo ćeš si stvoriti potrebu za promjenom koja je nemoguća, jer ljudi se teško mijenjaju.
Kao što vidiš, za miran, umjeren, prosječno sretan život, bez nepotrebnih padova nije potrebno mnogo jer ove su smjernice jasne. Status quo će ti dati mir i ako osjetiš nezadovoljstvo sjeti se da ono prolazi kao i zadovoljstvo stoga nema smisla ulagati poseban trud i rasipati energiju. Radije čuvaj snagu za dane kad će ti trebati, kada ćeš i buduće naraštaje učiti prosječnosti. Naravno ako je to uopće potrebno, jer to nije tvoj posao i to može neko drugi.
