Od kuda dobivamo samopouzdanje na Balkanu?

Kako postati najprosječniji čovjek na svijetu u samo 12 koraka
svibanj 9, 2017
Zašto me ljudi ne vole
rujan 11, 2017
ćevapi

Cijeli život je potreban da bi se stvorio čovjek. Jedan je dan dovoljan da bi se uništio. Prilika za rast je mnogo, ali neprilike su na svakom uglu.

Koliko god pričali, stvarnost ima zadnju riječ.

Trud se isplati, ali ne uvijek onom koji se trudi.

Život je borba, a neke borbe završavaju porazom.

– citati poznatih realista –

Nedavno sam nekoliko dana proveo sa svojim prijateljem koji živi u americi i s kojim sam nekad davno plivao i studirao. I slušajući njega shvatio sam da sam se promijenio, ne u potpunosti (što je dobro) i ne na način na kojim sam planirao. Nakon naših razgovora osvjestio sam još jednom koliko je snažan utjecaj društva na pojedica, čak i ako se taj pojedinac (kao ja) jako trudi otrgnuti se utjecajima okoline i psihologije mase. Pomislio sam j*** koliko je ovaj lik pozitivan i optimističan. Odmah nakon toga sam pomislio j*** što se meni desilo?!

Zaključio sam da je naše društvo doista posebno i bitno drugačije od američkog. Mi smo realisti. Brutalni realisti. A oni tamo preko bare pretjerano optimistični idioti. Oni misle da se sve nešto može, a nisu ni probali živjeti na Balkanu. Kod nas dobar dio ekipe čita novine i ide na kave svakom prilikom, a tamo ekipa u vlaku čita knjige kao da ide na faks i rade 12 sati dnevno. Mi ganjamo pare a oni neke ideale, misije i vizije. Oni pokušavaju živjeti u skladu s vrijednostima, a mi u skladu s mogućnostima. Mi znamo što je ispravno a oni misle da znaju. Mi razumijemo korupciju i nemoć, oni to nisu iskusili. I imaju idiota za predsjednika. Imamo mi i bezbroj fraza i objektivnih objašnjenja za naše postupke. Dao sam si truda i zapisao neke od njih kao i pojašnjenja.

Da ali – to zapravo znači NE. Ali bolje zvuči, kao da se netko s tobom složio.

Nije to ništa što se meni desilo – u prijevodu: Moja iskustva su veća i važnija. Nikom nije kao meni. Pogotovo kad mi je teško.

Ne talasaj – to zapravo znači da nam nije još tako loše a lako može biti gore. Ne pokušavaj mijenjati ništa.

Mlad si, naučit ćeš – na Balkanu pamet dolazi s godinama. A kad se opametiš shvatiš da ne možeš ništa i onda podučavaš druge istom tom.

Mi smo drugačiji mentalitet – ovo je sjajno objašnjenje za inertnost i nevoljkost za promjenom. Kraća verzija: Ne može se!

Briga je pola posla – dakle, briga je sjajno opravdanje za izostanak pomicanja dupeta.

Nije lako danas – to je situacija kad se sa sjetom sjećamo davnih vremena (iako imamo 25 godina) jer nekad je bilo bolje i biti će opet. Samo treba mirno čekati. Doći će samo.

Ne živi u oblacima. Ti si sanjar – nisi Petar Pan i budi realan. Ovo je pravi život i tu velike stvari i promjene dolaze sa zapada. Ili s burom. Ili jugom.

Sustav je takav. Treba vremena – uzalud ti borba druže – stara životna mudrost s Balkana

Ima toga još dosta i siguran sam da i vi imate neke svoje drevne mudrosti za podijeliti. Ali dobro, ono što me zanima je od kuda onda oni rijetki pojedinci dobivaju samopouzdanje i motivaciju za ustrajnošću?

Evo moje ideje…

Sampouzdanje je stvar izbora. S obzirom da se doista radi o vjeri u sebe, a vjera je stvar izbora onda je moj legitiman izbor da vjerujem u što god želim. Pa čak i u sebe! Kod nas se ne možemo osloniti na pozitivan poticaj društva, zapravo naše je društvo idealan medij za razvoj istinskog samopouzdanja bez oslanjanja na ikog sa strane.


E sad bitno je zapamtiti jednako tako da je samopouzdanje naša najveća odgovornost. Jer ako biramo našu vjeru onda biramo i odgovornost živjeti u skladu s njom. A ako je naša vjera da možemo, onda i moramo…raditi, truditi se, ustrajati, vježbati strpljenje. Ne moramo uspjeti ali se trebamo angažirati i definirati se. To je pravilo. Živi u skladu s onim u što vjeruješ.

Da zaključim, sva sreća da sam se rodio na Balkanu, mjestu koje tako pozitivno utjeće na moje samopouzdanje, koljevku vjere u sebe i mjesto gdje netko izniman doista mora biti izniman da bi uspio. Na kraju dana ovdje ljudi uspjevaju unatoć svemu a ne zahvaljujući.

Cijeli život je potreban da bi se stvorio čovjek. Ali svaki dan treba živjeti kao da je zadnji.

Prilika za rast je mnogo, ali neprilike su nam uistinu najveće prilike.

Koliko god pričali, stvarnost je samo u očima promatrača.

Trud se isplati, a naplata ponekad dolazi s odgodom ali i kamatom.

Život je borba, a borci se bore da bi borili a ne da bi pobjedili. Za borca je borba život.

– citati modernog balkanista –