Jednom, ne tako davno živio je vrt, a u vrtu je živjelo mnogo toga. U vrtu je bilo cvijeća raznih boja i mirisa, u vrtu su bili brojni putovi i brojne staze koje su nastajale i nestajale kako je vrijeme prolazilo prevlačeći ih prašinom starosti. U vrtu je živjelo i drvo…nekada se to drvo zvalo drvo mladosti, ali sada je to bilo drvo mudrosti. I mudrost se sjećala mladosti ali srameći se nikome nije priznavala da ju je proživjela.
I vrt je živio svoj život i volio je svoje drvo. I kraj njega su živjeli drugi vrtovi i svaki je imao svoje drvo koje je volio. Poneki vrt imao ih je po nekoliko. I vrt je tako gledao druge i kriomice pogledom obilazio svoje prijatelje potajno maštajući o tome da i njihovo drvo bude njegovo. Međutim, koliko god on to htio, ograda ga dijelila od njegovih prijatelja, pa tako i od drugog drveća.
Vrijeme je prolazilo, dolazilo i odlazilo u mašti, tako da vrt nije niti primijetio da se njegovo drvo polako suši jer mu nije redovito dostavljao vodu. Shvativši to u posljednji trenutak vrt je svu svoju vodu usmjerio na drvo i drvo se oporavilo. I ne samo da se oporavilo, već je nakon mnogo godina rodilo plodom. I prošli su mjeseci i plodovi su pali na zelenu travu vrta. Vrt je bio iznenađen i ustrašen jer plodove nitko nije skupljao, a između vrtova vrijedi poznato pravilo: ukoliko želiš sebe sačuvati kakav jesi, otpali plodovi se moraju ukloniti i sve što je novo mora se odbaciti. Međutim, kako to nitko nije učinio, nakon nekog vremena plodovi su niknuli. I nakon nekoliko godina, što u životu vrta i nije mnogo, u vrtu je niklo novo drvo. Drvo mudrosti ga je jako voljelo i poučavalo o vrtu, a vrt je bio sretan jer je sada imao dva drva, mladosti i mudrosti.
Vrt je shvatio da ponekad vrijedi njegovati ono što ima, jer to prije urodi plodom, nego nešto što nema i što je van njegovih granica. I naučio je da životne suputnike ne bira sam, već to život povremeno odradi za njega…
I dok je tako razmišljao, novi su vlasnici susjednog vrta maknuli ogradu koja ih je dijelila. I tako je vrt dobio vrt za suputnika, a stabla više nitko nije niti primjećivao.
