Najveća prepreka – osobna važnost

Temelji života
svibanj 14, 2016
Ne presporo i ne prebrzo
rujan 8, 2016

Prije puno godina po prvi put sam se susreo s njim. Prošlo je još nekoliko prije nego što sam pomislio da sam ga upoznao. Kad je nazvao nije se predstavio nego mi je odmah rekao da je stvar vrlo ozbiljna i da hitno treba samnom razgovarati i reći mi što se desilo. Zanimaju ga moji odgovori i zaključci jer su u pitanju vrlo visoke prepreke, karijera, a vjerojatno i život. Nisam postavljao pitanja jer u takvim situacijama života ili smrti želite klijenta što prije u uredu. 

Najavio je sastanak isti dan predvečer i pojavio se na vratima mog ureda. S obzirom na prepreke koje spominje i takav katastrofični pogled na život pretpostavljao sam da se radi o vrlo mladom skakaču u vis koji možda previše dramatizira neki neuspjeh koji je doživio ili možda prolazi kroz neku veću krizu. Život nam zna servirati više problema odjednom na istom tanjuru, a mi ponekad zaboravimo da i dalje možemo uzimati zalogaj po zalogaj. 

Međutim, kad sam otvorio vrata ugledao sam starijeg gospodina, pomalo neuglednog i svakako čudnog. Imao je pognutu glavu kad je ušao u moj ured mrmljajući sebi nešto u bradu. Uobičajeno za ljude u krizi, pomislio sam. Odmah je sjeo na pod kraj naslonjača gdje uobičajeno ljudi sjede. Zatvarao sam vrata dok su mi tisuće misli prolazile kroz glavu. Je li opasan, zašto je zbilja došao, kako me pronašao, ako je suicidalan, koje tehnike ću primijeniti, što ću mu reći… Odlučio sam, bit ću svoj i miran, prihvatit ću stvari kako mi dolaze. To je sve što sada mogu. Sjeo sam na pod nasuprot njemu, pokraj drugog naslonjača. Nasmijao se kao da je zadovoljan što sam prihvatio njegov poziv, njegov stil. 

Htio sam ga pitati uobičajena pitanja i prikupiti osnovne informacije, ali brzo me presjekao rekavši: za ovo što ću ti ispričati nije važno tko sam ja. Važno je samo da ti ispričam stvari kakve jesu. I tako je krenuo pričati…

Svake godine dobio sam novi izazov, malo veći, malo teži od prethodnog. Znao sam, ako sam preskočio prošlogodišnju prepreku mogu i ovogodišnju. Ako bi mi život dao preveliku prepreku postojala je opasnost da izgubim vjeru u to da mogu ali skakao bi dok ne uspijem. Ponekad bi se vraćao na manje prepreke dok ne ojačam. Često bi mi trebalo nekoliko godina da preskočim prepreku i shvatim da nije bila prevelika nego sam ja bio premalen. Kad mi je život prestao postavljati prepreke prestao sam skakati. Nisam shvatio da je upravo to bila najveća prepreka od svih, veliki test. Hoću li stati i uživati u uvjerenju da sam narastao dovoljno. Ali volio sam snagu koju osjećam nakon svakog preskoka. Jednog dana ipak sam odlučio sam sebi postaviti neke prepreke ne bi li ponovno ojačao. Dugo mi je trebalo da shvatim da izvor snage nisu prepreke i preskoci već pokušani skokovi. 

Tu je stao i gledao me pogledom s kojim kao da me pita: I, što ti misliš?

Nakon nekoliko trenutaka moje šutnje i zamišljenosti, pokušao sam mu dati brzi odgovor na nepostavljeno pitanje, ali nisam znao što reći. Pa sam ga pitao. Dobro o čemu se tu zbilja radi? Bavili ste se nekad sportom? Zašto ste zbilja došli?

Odgovor je bio jednako čudan kao i starac. Nikada se nisam bavio sportom iako mi se sport uvijek činio kao dobar izbor za mlade učenike. A tu, tu se doista radi o životu barem jedne osobe. 

Pomalo zbunjen, pitao sam ga: A čime se Vi bavite? 

Rekao mi je jednostavno: Ja sam učitelj, a ti? 

Ja sam isto na neki način učitelj, trener. Odgovorio sam. 

Pitao me s osmjehom. Jesi li siguran?

Nisam bio siguran ni u što više. Iako sam sam mu dao odgovor: Naravno da sam siguran, to radim svaki dan!

Odjednom se ustao i pitao me: Hoćemo li nastaviti ovaj razgovor neki drugi put? 

Spremnije nego što sam očekivao od samog sebe, odgovorio sam: Može!

On je izašao, a ja sam sjedio na podu razmišljajući koliki sam magarac da s ovoliko godina nisam naučio da smo cijeli život svi mi učenici i učitelji, zavisno o tome koga susretnemo. I na to me nepoznati starac morao podsjetiti. 

Odlučio sam sljedeći put biti spremniji za razgovor i postaviti bolja pitanja ovom starcu kojem je svakako potrebna pomoć nekog kao što sam ja…

…To je bio moj prvi susret s mojim učiteljem. 

Drugi susret : Koliko je vremena potrebno da bi se stvori najbolji skakač?